Cheers for Oslo.

Krajem zime, imala sam snimanje za NeoLab agenciju iz Osla. Moram priznati da je to bio najzanimljiviji photosession u "povijesti" mog modeliranja. Sama tematika i scenografija mi je odlično sjela. Pišem o ovom tek sad jer sam dosad imala "zabranu" objavljivanja ikakvih fotografija sa seta. Ako ćete me imati prilike vidjeti na jumboplakatima, reklamama bilo u Skandinaviji bilo diljem Europe naše, slobodno mi mahnite. 


Moram priznati da sam bila jako iznenađena kad su mi se javili...ali eto, kad imas love, volje i kreativnosti lako bilo koga dovesti čak i s Jupitera, a kamoli jedne male Hrvatske.
I tako mi spakirali kovčege (ja sam se za svaki slučaj opskrbila i svojom robom, štiklama, šminkama...jer kakva jesam; pomalo skeptična, kad su takve stvari u pitanju - uvijek se uzdam use i u svoje kljuse...no to je na kraju bilo potpuno nepotrebno...i to mi je bilo itekako drago :))

Reklama je bila rađena za Clausthalere / Hansa pivo. Već na prvu mi se svidio koncept - tražili su se modeli koji nisu tipični, već ekipa koja se zbilja razumije i voli ono što prezentira...ne mislim samo na pivu :) , već na sam koncept reklame. I tako sam ja u reklami zapravo morala biti ono što jesam - pin up djevojka koja voli dobro pojest i popit (dapače ja prezentiram bezalkoholno pivo...no svejedno - det er smak). Studio? Kao da su pogodili - damask zidovi (nismo se dugo mogli odlučiti između zlatno/smeđe i bijele kombinacije, no na kraju je ipak pala zlatna damask podloga), mali gramofon, porculanski bostonci...a nisu ni ove "ruke" bile loše za vidjeti. Tetovirane ruke su zapravo Tarjei Strøm, bubnjar Norveške grupe DataRock.  


Sam način rada na Sjeveru me ugodno iznenadio.  Iz vlastitog iskustva, kod nas se u takvim situacijama često gunđa, pale se cigarete i rade "čik" pauze svakih pola sata, dok u Skandinaviji takav pristup ne postoji.  Ekipa je korektna, pristupačna ali s druge strane poprilično stroga i ne forsira lažnu ljubaznost. U 4sata smo uspjeli napraviti sve, tako da mi je ostatak dana bio za odmor, druženje s "NeoLab" crew, ručak, razgledavanje...i potragu zanimljivih lokacija, alternativnih shopova i famoznom birtijom koju vodi "Turbonegro" crew. 

Nažalost bili smo premoreni i ovo baš nije bilo putovanje turističkog tipa (kvalitetnija potraga će uroditi nekom drugom prilikom...jer ja se definitivno vračam...), a cjene u Oslu su preskupe...malo smo podcjenili njihove birtije i restorane. Piva 70kn/kruna, a pizza 120kruna/kn. Početna cjena za Taxi (koje od reda voze samo "obojeni" građani...) je 100kuna/kruna. Malo previše za kljente Camea. :)  Za njihov standard to je mačji kašalj. Zanimljivo je da su cjene odjeće i slične robe...iste kao i u nas. I ja sam uspjela nabrojati bar tri H&M-a u malom centru grada.  A naš hotel (Clariton) u samom centru je čak i gledao na H&M shop.  Sam grad mi djeluje nekako sterilno i zrači pomalo depresivno...kafići su potpuno prazni i unatoć visokom standardu njihova ekipa ne provodi sate i sate na kavama...kao npr. ekipa na našoj špici. Mislim da oni ni nemaju špicu. Žalili smo što nije bio weekend jer se svi odreda (bez obzira na godine i status) doslovno krše weekendom, za koji žive.

Za ručak smo se naravno kao pravi balkanci gozbili svime što smo uhvatili na stolu...od kavijara, do njihovih tradicionalnih jela (većinom ribe i sira).


Trebali smo čak i gostovati (ja i moja polovica Alexandar) na "Lydverket" showu, no to je propalo zbog premorenog Kennetha (on je glava operacije projekta...pa nam je bio neka vrsta vodiča) što mi je jako žao.
Uglavnom fino prvo upoznavanje s Oslom, nikako ne i zadnje. 

Slike naravno u takvim situacijama govore više nego riječi...

Za stil na setu se pobrinula simpatična Linda Wickman. Koja je godinama radila u Londonu (i bila redoviti "hodočasnik" na Torture Garden partijima, tako da smo odmah pronašle zanimljivu temu...) Linda je odlično pouhvatala moj ukus. Krasna mint zelena haljina (koja je pobjedila prvi odabir - crvenu haljinu...) je iz njihovog "I love vintege" shopa (dobila bi je po "popustu" od 1500kn...inače košta 4000, no ipak sam radije odlučila dati šivati takvu sličnu :)) a famozni grudnjak je od njihove poznate dizajnerice Marlies Dekkers. Dekkers je poznata po tome što radi rublje za Gagu i Ditu Von Teese. Pa eto...mogu se pohvaliti da sam nosila nešto što voli i krasna Dita. 

Šminkala je simpatična ekipa iz http://www.pudder.org/. Izveli su sve onako kako bi napravila i sama...čak smo i međusobno izmijenili neke savjete. Fotkao je fotograf Fred Jhonny. Zbilja profesionalna ekipa koja zna svoj posao. Bilo mi je jako smiješno kako su me tretirali ko nekog "celeba". E da oni znaju tko su hrvatski celebovi...nema čega nema! E Skandinavci moji krasni...vidimo se opet. Do onda jedva čekam drugi dio reklame s muškom polovicom.

 random naslikavanje po gradu...ono što smo uhvatili, Opera House, zaleđeno more, Alexandar na čekanju...i konačno ono zanimljivije slikice sa seta. Retro iphone, accessories za shooting, atmosfera i za kraj finalan rezultat. Uglavnom...ovo ionako nije bio turistički posao. Išlo se "radit". :) Cheers!